Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „MI – JUČER, DANAS, SUTRA“ pa da se ukratko osvrnemo na rezultate.
Anketu je ispunilo 533 ispitanika.
Anketno istraživanje se provelo nakon prvog anketnog istraživanja u kojemu su ispitanici ukazali kako im je reforma mirovinskog sustava najvažnija od ponuđenih reformi, koje bi ih natjerale na razmišljanje o ostanku u zemlji. 27% ispitanika je muškog spola, 69% ženskog te se 4% ispitanika nije htjelo izjasniti o svom spolu.
Anketu su mogli ispuniti samo ispitanici koji su podijeljeni prema dobnim podskupinama: 18 – 25, 26 -31, 32 – 38 i 39 -45, odnosno, dobne skupine koje ponajviše emigriraju iz RH i utječu na negativna demografska kretanja.
Zaključci anketnog istraživanja su kako ispitanici većinom nisu upoznati s funkcioniranjem hrvatskog mirovinskog sustava. Ispitanici iskazuju određenu razinu brige za visinu svoje starosne mirovine, koja je trenutačno izrazito niža od prosječne hrvatske plaće, ali i prosječnih troškova života. Smatraju kako će im prosječna hrvatska mirovina biti nedostatna za život (81%) te je većina voljna (55%) emigrirati u drugu zemlju. Najporaznije je to što ispitanici, njih čak 78% smatraju da je mišljenje kako generacije ispod 35 godina starosti i generacije koje dolaze, neće primati starosnu mirovinu kroz sustav generacijske solidarnosti, kao što to sada primaju umirovljenici. To direktno ukazuje na percepciju koju imaju ispitanici o održivosti i adekvatnosti hrvatskog mirovinskog sustava. Razumljivo je stoga zaključiti kako se mlade osobe žele iseliti u drugu zemlju, koja će im s većom sigurnošću moći omogućiti dostatna primanja u starosti nakon dugogodišnjeg rada.